provjera istinskog imana

Onaj kome dodu sumnje i ostave traga ne njegovo srce tako da ono pocne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren




Kaže Allah dž.š.: „Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kažu: „Mi vjerujemo!" i da u iskušenje nece biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu." Komentarišuci ovaj ajet islamski ucenjak Abdurrahman ibn Nasir es-Sa'di (1307h - 1376h) kaže: „Allah dž.š. nas obavještava da Njegova savršena mudrost ne dopušta da svaki onaj koji kaže: „Ja sam vjernik" i sebi pripiše iman (vjerovanje), ostane na tome, miran od iskušenja i patnji i onoga što ce uzdrmati njegov iman. Kada bi bilo tako, onda se ne bi mogao razlikovati iskreni od lašca, i onaj koji ce potvrditi ono što govori, od onoga koji ce to pogaziti. Allahov sunnet je da prvake iz ovog ummeta iskušava blagostanjem, lahkocom, tegobom, onim što vole i što mrze da budu iskušani, bogatstvom, siromaštvom, davanjem pobjede nevjernicima nad njima, borbom nevjernika rijecju i djelom protiv njih i drugim vrstama iskušenja. Sva ta iskušenja vracaju se na dvije stvari: sumnje koje su oprecne cvrstom ubjedenju (akidetu) i strasti koje su oprecne cvrstoj volji (odlucnosti). Kada covjeku dodu sumnje, a on ostane cvrst u svome vjerovanju, ne poljulja se i odbije te sumnje istinom koje se prihvatio i kada mu budu nadirale strasti koje ga vode ka grijesima i nepokornost Allahu, dželešanuhu, i odvracaju ga od onoga što je Allah i Njegov Poslanik naredio, a on bude radio onako kako zahtijeva njegov iman, dokazao je time da je njegovo vjerovanje ispravno i iskreno. Suprotno tome, onaj kome dodu sumnje i ostave traga na njegovo srce tako da ono pocne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren. (Tefsiru-l-kerimi-r-rahman fi tefsiri kelami-l-mennani 576 str.).

Rekao je Ibnu-l-Kajjim: "Slast i bol su dvije nužnosti sa kojima se susrece svaki covjek. Medutim, velika je razlika izmedu kratkotrajne, male i prolazne slasti i boli vjecne, velike i neprolazne. Onaj ko misli da ga nikada nece pogoditi bol, njegova misao najlažnija misao. Covjek je stvorenje koje nužno biva izloženo, slastima i bolovima, sreci i tuzi, radosti i brizi..."

Da bi covjek prebrodio iskušenja i iz njih izašao sacuvan (na pravom putu) i sa nagradom koju je Allah pripremio za njega, nužno je da pri sebi ima sljedece dvije osobine:

SABUR (STRPLJENJE)

Kaže Ibnu-l-Kajjim: „Rekao je Allah, dželešanuhu: "O vjernici, strpite se, budite izdržljivi i na Allahovim granicama bdijte." (prijevod znacenja, Ali - Imran 200.)

„Budite strpljivi" - sa samim sobom, "Budite izdržljivi" - sa neprijateljima i „Na Allahovim granicama bdijte" - budite cvrsti i pripremajte se. Kako god pripravnost (bdijenje na granicama) znaci bivanje na granicama da ne bi prodro neprijatelj, tako isto znaci bivanje na granici srca kako u njega ne bi prodro šejtan, osvojio ga i zavladao njime.

Allah, dželešanuhu, naredio je: lijepi sabur (sabrun - džemilun), lijepo uzvracanje (safhun - džemilun), lijepo izbjegavanje (hedžrun - džemilun).

Cuo sam šejhu-l-Islama Ibn Tejmijju kada kaže: “Lijepi sabur je onaj u kome nema jadikovanja. Lijepo uzvracanje je ono u kome nema ukoravanja. Lijepo izbjegavanje je ono u kome nema nanošenja neugodnosti. Strpljenjem se izdvaja ispravna ljubav od one koja je manjkava, i iskrena od lažne... Zbog toga je ljubav vecine ljudi lažna, jer su tvrdili da vole Allaha, a kad ih je On iskušao, nestalo je te njihove „istinske ljubavi", i nisu ostali cvrsti, osim onih koji su se strpili.”

JEKIN (UBJEÐENJE)

Kaže Ibnu-l-Kajjim u Medaridži-Salikun: „Druga stvar koja mora biti uz strpljenje (sabur) jeste jekin (ubjedenje). Ubjedenje je za iman ono što je duša za tijelo. Kada se spoje sabur i jekin, postiže se vodstvo u vjeri, kao što kaže Uzvišeni: „Mi smo ih ucinili vodama koji su po našoj zapovijedi na pravi put upucivali, nakon što su se strpili i u Naše ajete bili ubijedeni." (Prijevod znacenja, Sedžde 24.).